Umro Frederick Albert Cook, američki zemljopisni istraživač

5. travnja 1940. umro je Frederick Albert Cook, američki zemljopisni istraživač i pisac. Njegova tvrdnja da je 1908. godine prvi stigao do Sjevernog pola učinila ga je jednom od najkontraverznijih osoba 20. stoljeća. Cook je diplomirao medicinu na Sveučilištu New York 1890. godine. Kao liječnik sudjeluje u ekspediciji na Arktiku 1891.-1892. godine, koju je predvodio Robert Edwin Peary. 1897.-1899. godine sudjeluje kao liječnik u belgijskoj ekspediciji na Arkarktiku. 1903. godine Cook je izveo izveo prvi od nekoliko pokušaja da se popne na vrh Mount McKinley, najviši vrh Sjeverne Amerike. Njegove tvrdnje da se 1906. godine dospio na vrh osporavali (na temelju slika koje je Cook snimao tijekom uspona) su mnogi. Danas se uspjeh prvog uspona na Mount McKinley pripisuje istraživaču Hudsonu Stucku 1913. godine. Godine 1907. Cook je krenuo na osvajanje Sjevernog pola. U rujnu 1909. godine Cook je objavio da je stigao na Sjeverni pol 21. travnja 1908. godine u pratnji dva eskima, dakle prije Pearyja. Njegove tvrdnje je odmah osporio Peary. Iako je danas općenito smatra da je Peary prvi dospio do Sjevernog pola, pravu je istinu nemoguće otkriti. Postoji i mišljenje da niti jedan od njh dvojice zbog tadašnjih mjernih instrumenata nije došao točno na Sjeverni pol. 1925. godine Cook je osuđen na zatvor zbog kršenja poštanskog zakona. Pomilovan je 1930. godine, a 1940. godine predsjednik Franklin Delano Roosevelt dodijelio mu je predsjednički oprost.

Rođen Gregory Peck, američki filmski glumac

5. travnja 1916. godine rođen je američki filmski glumac Gregory Peck. Peck je bio jedan od najpopularnijih filmskih zvijezda studija 20th Century Fox od četrdesetih do šezdesetih, a nastupao je sve do devedesetih. Jedna od njegovih najpoznatijih uloga bila je ona Atticusa Fincha u filmskoj verziji Ubiti pticu rugalicu iz 1963., za koju je dobio Oscara. Predsjednik Lyndon Johnson dodijelio mu je Predsjedničku medalju slobode 1969. za njegov humanitarni rad. 1999. ga je Američki filmski institut proglasio 12. najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena. Umro je 12. lipnja 2003. godine.

Rođen Herbert von Karajan, njemački dirigent

Herbert von Karajan rođen je u Salzburgu 5. travnja 1908. Karajan je odrastao u krajnje kultiviranom glazbenom okružju, studiravši na salzburškom Mozarteumu, da bi zatim došao na bečku glazbenu Akademiju. Svoj je koncertni prvi javni nastup imao godine 1927., te je ubrzo postao glavni dirigent opere u njemačkom Ulmu, gdje je ostao do 1934. U isto je vrijeme vodio i dirigentske tečajeve Ljetnog seminara u rodnom gradu. Godine 1935. postaje dirigent opere u Aachenu, a od 1941. u Berlinu. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, Karajan postaje dirigent Bečke filharmonije i Bečkih simfoničara. Od 1950. koncertira širom Europe i u Sjedinjenim Američkim Državama. Povremeno preuzima i umjetničko vodstvo slavne milanske Scale, ali i Londonske filharmonije, te godine 1955. naslijedivši Furtwänglera, postaje stalni ravnatelj Berlinske fiharmonije, a dvije godine poslije preuzima i Bečku operu. Godine 1967. utemeljio je Uskrsne svečane igre u Salzburgu. Kao dirigent specifičnog temperamenta i sjajne glazbene memorije, širokog repertoara od Mozarta do Schönberga, sugestivan osobito u izvedbama djela klasike i kasne romantike, Karajan je oduševljavao poklonike klasične glazbe, šireći ujedno njihov krug, što je, uz ostalo, bio rezultat njegova opsežnog audio i vizualnog opusa. Pokazao se u najmanju ruku kao vizionar kad je 1965., zajedno s poznatim talijanskim redateljem Francom Zeffirellijem, napravio svoj prvi operni film La Boheme. Označilo je to početak duge suradnje s Unitelom, koja se utjelovila u punih 48 sati glazbe na filmu, što opera, što simfonija i drugih orkestralnih djela. Tako su nam na Unitelovim stereo snimljenim 35-milimetarskim filmovima zauvijek ostale majstorske Karajanove izvedbe Verdijeva Requiema, svih Beethovenovih 9 i četiriju Brahmsove simfonije, neke simfonije Čajkovskoga, zatim nezaobilazne Carmen, Othelo i Madame Butterfly. Snimljeni su i neki glazbeni pokusi, na kojima možemo vidjeti maestra dok radi. Ništa manje važno nije ukazati na izvođače koje je odabirao. Među njima su neka od najvećih imena glazbene današnjice: Lucciano Pavarotti, Mirella Freni, Ruža Pospiš-Baldani, Yehudi Menuhin, Alexis Weissenberg i mnogi drugi. Natkrilivši poput nekakvog svoda glazbeni život Europe, Karajan je na njega utjecao kao nitko dotad, osobito u razdoblju između 50-tih i 70-tih godina 20. stoljeća. Umro je 16. srpnja 1989. u rodnom Salzburgu, još za života postavši njegov najslavniji sin poslije Mozarta.

Rođen Spencer Tracy, filmski i kazališni glumac

5. travnja 1900. godine rođen je Spencer Tracy, američki filmski i kazališni glumac, dvostruki dobitnik Oscara. Tracy se smatra jednim od najvećih glumaca u filmskoj povijesti. 1999. godine ga je Američki filmski institut postavio među najveće muške filmske zvijezde u povijesti, točnije na 9. mjesto od njih 100. U 37 godina dugoj filmskoj karijeri, Tracy je bio devet puta bio nominiran za Oscara za najboljeg glumca, a osvojio je dva, za filmove Captains Courageous i Boys Town.

Praizvedba operete Šišmiš u Beču

5. travnja 1874. održana je praizvedba operete Šišmiš Johanna Straussa mlađeg, u Theataru an der Win, u Beču. To je bio glazbeni događaj mjeseca, jer je skladatelj valcera Na lijepom plavom Dunavu i Priča iz Bečke šume već bio svjetski slavan, a njegove su prethodne operete Indigo i 40 razbojnika također postigle uspjeh.

Giljotiniran Georges Danton, jedna od vodećih osoba Francuske revolucije

Jedna od vodećih osoba Francuske revolucije Georges Danton, rođen je 26. listopada 1759. u pokrajini Champagne, a giljotiran je 5. travnja 1794. Bio je pravnik kao i njegov otac, a nakon položena odvjetničkog ispita u Reimsu, došao je u Pariz. Ubrzo nakon početka Revolucije, izabran je za predsjednika okruga Cordeliers. Postao je i članom novostvorenog Društva prijatelja ustava. Ta organizacija, popularno poznata kao Klub jakobinaca, gurnula je revoluciju u još radikalnije vode. U prve tri godine Revolucije, Danton se držao u pozadini. Ljeti 1792. član je Pariške komune. Jedan je od kolovođa juriša na kraljevski dvorac Tuileries 10. kolovoza 1792. nakon kojega je srušena monarhija. Poslije toga postao je ministar pravde, a zapravo je stupio na čelo Izvršnog vijeća. Samo dva mjeseca kasnije dao je ostavku na taj položaj, da bi postao članom novog Nacionalnog konventa. Sukob s umjerenom žirondističkom strankom, koji je dugo tinjao, izbio je kad su žirondisti zatražili pregled njegovih ministarskih knjiga u kojima su otkrivene neugodne praznine. Osramoćeni i pod pritiskom Pariške komune žirondisti su izbačeni iz Konventa. U međuvremenu je Danton sudjelovao u osnivanju Revolucionarnog suda, tijela koje je sudilo optuženima za izdaju Republike te u osnivanju Odbora nacionalnog spasa, koji je trebao biti privremena vlada do svršetka rata s Austrijom. Njegov mandat u Odboru završio je u srpnju 1793. nakon čega je Odbor došao pod kontrolu Robespierrea. Danton se počeo protiviti vladi tražeći stabilizaciju Revolucije. Nije govorio samo protiv ispada hebertista i njihovih krvavih postupaka u pokrajinama nego i protiv politike terora kojom je Robespierre pokušavao suzbiti proturevoluciju. Početkom 1794. Danton je pogriješio ustavši u obranu Fabrea d’ Eglantinea, revolucionara optuženog za umiješanost u prijevaru istočnoindijske tvrtke. Robespierre je to dodao popisu optužbi koje je pripremao protiv Dantona i njegovih prijatelja. Kad su mu preporučili bijeg iz Francuske odgovorio je: Domovina se ne nosi na petama. Na procesu pred Revolucionarnim sudom, ljutito je zanijekao optužbe od kojih je prva bila urota za obaranje Republike. Iako nije bilo dokaza proglašen je krivim. Doviknuo je proročanski: Opaki Robespierreu! I ti ćeš završiti na stratištu! Nekoliko sati poslije toga Danton i njegovi prijatelji su giljotinirani.

Umro Bernard Vukas, hrvatski nogometaš

4. travnja 1983. godine u Zagrebu je umro Bernard Bajdo Vukas, hrvatski nogometaš. Vukas je bio legendarni kapetan Hajduka, za kojeg je odigrao 615 utakmica i postigao 300 golova, a 1974. godine obnašao je i funkciju sportskog direktora kluba. Za Jugoslaviju je nastupio 59 puta i pritom postigao 22 gola, a jedno vrijeme je bio i kapetan izabrane vrste. U sezoni 1957./58. igrao je profesionalno u talijanskom nogometnom klubu Bologni, prije nego se vratio u Split. Igrao je za reprezentaciju FIFE na Wembleyju protiv Engleske, 21. listopada 1953. godine, u povodu proslave 90. godina engleskog nogometnog saveza. Utakmica je završila rezultatom 4:4, a Vukas bio jedan od zapaženijih aktera – namjestio je dva gola, a na njemu je napravljen i jedanaesterac koji je realizirao Ladislav Kubala. Dvije godine kasnije, 13. kolovoza 1955. u Belfastu na utakmici Europa – Velika Britanija Bernard Vukas je bio najbolji igrač, postigavši tri gola i potvrdivši da je te sezone, samo godinu dana prije nego li je France Football po prvi puta dodijelio svoju Zlatnu loptu, bio najbolji nogometaš Europe. Od 1963. do 1967. igrao je profesionalno u klubovima Austria Klagenfurt, GAK iz Graza i KSV Kapfenberg, gdje i završava karijeru. U anketi Večernjeg lista, Bernard Vukas je proglašen najboljim hrvatskim sportašem 20. stoljeća.

Rođen Heath Ledger, australski glumac

4. travnja 1979. godine u Perthu je rođen Heath Ledger, australski glumac. Ledger je glumio u brojnim filmovima, hvaljenim kako od kritike, tako i od publike, uključujući Planinu Brokeback, Monster’s Ball i Nema me, a prije smrti je dovršio i snimanje uloge ikoničnog negativca Jokera u filmu o Batmanu, Vitez tame. Nakon prekida trogodišnje veze s glumicom Michelle Williams počinio je samoubojstvo. Za ulogu u filmu Vitez tame posthumno je dobio Oscara za najboljeg sporednog glumca, Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca, nagradu BAFTA-e i mnoge druge nagrade.